Stručni ispit za bezbednost i zdravlje na radu: sveobuhvatni vodič za polaganje i karijeru
Saznajte kako se polaže stručni ispit za lice za bezbednost i zdravlje na radu, koji su uslovi, koliko košta, kako izgleda procena rizika i koji pravilnici se najčešće pitaju. Iskustva kandidata, saveti za učenje i informacije o zaposlenju.
Kako postati lice za bezbednost i zdravlje na radu: ispit, priprema i realnost posla
Bezbednost i zdravlje na radu (BZR) postala je jedna od ključnih tema u savremenom poslovanju. Sve više firmi, od malih preduzeća do velikih sistema, traži stručnjake koji će se baviti ovom oblašću. Međutim, put do zvanja lica za bezbednost i zdravlje na radu nije uvek jasan, a sama procedura polaganja stručnog ispita ume da izazove brojne nedoumice. Ovaj tekst nastao je na osnovu višegodišnjih iskustava kandidata, konsultacija i detaljnog pregleda zakonske regulative, i pružiće vam sve što treba da znate pre nego što uplatite prijavu.
Ko uopšte može da se bavi poslovima bezbednosti i zdravlja na radu?
Prema važećem Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu, poslove lica za BZR može obavljati svako ko položi odgovarajući stručni ispit. To znači da nije neophodno da imate završen fakultet iz ove oblasti - dovoljno je da posedujete najmanje srednju stručnu spremu i da uspešno savladate ispit pred komisijom. U praksi se pokazalo da diplomirani inženjeri zaštite na radu, pravnici, lekari, profesori tehničkog obrazovanja, ali i ljudi sa završenom medicinskom školom ili gimnazijom, mogu doći do ovog zvanja. Naravno, postoje razlike kada je reč o radu u agencijama za BZR - tu je obično potrebno visoko obrazovanje (najmanje 180 ESPB) iz tehničko-tehnoloških, medicinskih ili srodnih nauka, ali za rad u jednoj firmi kao lice za bezbednost ta prepreka ne postoji.
Prvi korak: prijava i troškovi
Sam proces započinjete slanjem prijave Upravi za bezbednost i zdravlje na radu. Prijava se podnosi na propisanom obrascu, a nakon toga sledi uplata taksi. Ukupni troškovi u poslednje vreme iznose nešto više od 12.500 dinara za sam ispit, uz dodatne manje administrativne takse. Važno je napomenuti da su cene povremeno korigovane, pa je najbolje da pre uplate proverite aktuelni cenovnik na zvaničnom sajtu ministarstva. Kada prijavite ispit, ne očekujte da ćete odmah izaći na polaganje - u zavisnosti od broja prijavljenih kandidata, na poziv se čeka od dve nedelje do tri meseca. Obično vas obaveste pismenim putem najmanje petnaest dana pre zakazanog termina.
Struktura stručnog ispita: četiri (nekada pet) delova
Iako se program povremeno menjao, suština je ostala ista. Danas se ispit za praktičnu osposobljenost za obavljanje poslova bezbednosti i zdravlja na radu sastoji iz nekoliko faza koje se realizuju tokom jednog dana, a celokupno ispitivanje traje otprilike šest do osam sati.
- Prvi deo - međunarodni i domaći pravni okviri: obuhvata konvencije Međunarodne organizacije rada, ugovore o osnivanju EU, Ustav Republike Srbije i sam Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu. Ovde se izvlači papirić sa tri pitanja, odgovara se usmeno i najčešće je dovoljno pokazati razumevanje osnovnih principa.
- Drugi deo - radno pravo i socijalno osiguranje: pitanja iz Zakona o radu, Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, zdravstvenog osiguranja, kolektivnih ugovora. I ovde se izvlače tri pitanja i toleriše se manja pomoć ispitivača ako pokažete da vladate materijom.
- Treći deo - pismena izrada procene rizika: dobijate konkretno radno mesto (npr. automehaničar, zavarivač, vozač viljuškara, konobar, tesar, a u novijoj praksi i neka manje uobičajena zanimanja) i imate dva sata da na osnovu priloženog spiska opasnosti i štetnosti uradite akt o proceni rizika. Odnedavno je ukinuta mogućnost korišćenja pune literature - dozvoljen vam je samo taj spisak i metoda koju ste odabrali (najčešće Kinney metod ili matrica 5x5). Ključno je da pravilno identifikujete opasnosti, procenite verovatnoću i težinu povreda, te da na kraju date jasan zaključak da li je radno mesto sa povećanim rizikom.
- Četvrti deo - usmena odbrana i pravilnici: ovo se često deli na dve sobe. U jednoj branite svoju pismenu procenu rizika i odgovarate na dodatna pitanja iz Pravilnika o proceni rizika (pokretanje postupka, obaveze poslodavca, hijerarhija mera). U drugoj sobi izvlačite pitanja iz ostalih pravilnika - od Pravilnika o bezbednosti mašina, preko pravilnika o radu na visini, gradilištima, električnim postrojenjima, buci, vibracijama, sve do pravilnika o prvoj pomoći i o zaštiti na radu pri izlaganju hemijskim materijama. Ispitivači su poznati po tome da postavljaju konkretne brojke (npr. granična vrednost buke 85 dB, akciona 80 dB) i definicije.
Šta se najviše pita i gde kandidati najčešće „padaju“?
Iz brojnih svedočenja (učesnika na forumima, ali i sa obuka) izdvaja se nekoliko tačaka koje prave najveće probleme. Pre svega, pravilnici su kamen spoticanja - ne traže se opšti odgovori, već precizni podaci: koliko luksa osvetljenja treba na gradilištu, koja je dokumentacija za rad pod visokim naponom, šta sadrži prijava radova, koje su vrednosti za vibracije šaka-ruka. Nije retkost da ispitivač prođe kroz šest do sedam različitih pravilnika iako ste izvukli pitanja iz samo dva. Zbog toga je potpuno učenje svih pravilnika sa spiska neophodno.
Drugi veliki izazov je procena rizika na licu mesta. Kandidati koji nisu imali prilike da se upoznaju sa opisom posla dobijenog zanimanja često se zbune. Zato iskusni savetnici preporučuju da pre izlaska na ispit pripremite nekoliko primera procene (za različita radna mesta) i da ponesete sa sobom metodu i šifrarnik opasnosti - to je dozvoljeno i može vam spasiti vreme.
Posebnu pažnju privlači Pravilnik o bezbednosti mašina, iako se dugo pričalo da ne ulazi u gradivo. Ipak, pitanja o tehničkoj dokumentaciji, CE znaku, lakoći rukovanja i ergonomiji mašina pojavljuju se redovno. Takođe, obratite pažnju na Pravilnik o preventivnim merama za bezbedan i zdrav rad pri korišćenju opreme za rad, kao i na novije pravilnike - o zaštiti mladih, trudnica i porodilja. Iako možda deluju marginalno, ispitivači ih sve češće uključuju.
Kako se pripremiti - literature, konsultacije i skripte
Na tržištu postoji više opcija. Zvaničnu literaturu čine Zbirka propisa iz oblasti bezbednosti i zdravlja na radu (autora koji su dugo bili deo komisije) i sam zakonski tekstovi. Međutim, mnogi kandidati se odlučuju za dopunske skripte koje se mogu nabaviti za 1.000 do 2.000 dinara. Te skripte su sažet prikaz celokupnog programa, često sa izdvojenim članovima i najčešćim pitanjima. Ipak, savet iskusnih glasi: skripta nije dovoljna. Ona vam daje okvir, ali morate pročitati i originalne pravilnike - posebno one koji su menjani u poslednjih nekoliko godina.
Konsultacije i pripremna nastava organizuju se povremeno, kako od strane pojedinih stručnjaka tako i od licenciranih firmi. Obuka u trajanju od pet do šest nedelja (vikendima) može vam razjasniti suštinu pravilnika, metodologiju procene rizika i dati uvid u formu ispitnih pitanja. Iako košta dvadesetak hiljada dinara, polaznici kažu da im je značajno olakšala razumevanje gradiva, naročito ako pre toga nisu imali nikakav dodir sa oblašću. Takođe, savetuje se da odete da slušate polaganje pre nego što sami izađete - ulaz je slobodan (iako nisu baš svi presrećni), ali vam daje dragocen osećaj kako sve izgleda.
Iskustvo sa ispita: šta možete očekivati tog dana?
Polaganje počinje rano, najčešće u 9 sati, u prostorijama Uprave na Terazijama. Kandidati se prozivaju po azbučnom redu. Prva dva usmena dela su relativno opuštena - uz malu pomoć ispitivača i uzajamno dopunjavanje sa kolegama iz grupe (po troje ulazite). Zatim sledi pismeni blok. Dobićete papir sa nazivom radnog mesta i spisak opasnosti i štetnosti. Koristite svoju metodu; neki ispitivači dozvoljavaju da izađete u hodnik ili čak konsultujete telefon - ali to zavisi od dežurnog nadzornika. Posle predaje rada, branite ga pred članom komisije. Tu se gleda da li ste ispoštovali sve korake: opis procesa, identifikaciju, analizu, mere i zaključak. Ako je sve u redu, sledi poslednji, najteži deo - pravilnici. Tu ulazite sami i nema popravnog - tri pitanja izvučena, plus podpitanja iz drugih propisa. Ako zapnete, pomoći će vam samo ako prepoznaju da znate osnovne stvari, ali ne tolerišu neznanje ključnih pojmova.
Važno je napomenuti da se od polovine 2019. godine ustalila praksa da se ne dozvoljava korišćenje pune literature prilikom pisanja procene rizika. To znači da ne možete da prepisujete iz knjige ili skripte, već se oslanjate na svoje znanje i logiku. Zato je poželjno da kući ispišete nekoliko primera procene za različita zanimanja, kako biste stekli rutinu.
Kakve su promene donele novije izmene zakona?
Već duže vreme se priča o izmenama Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu koje će uvesti obaveznu licencu za sve koji se bave ovim poslovima. Prema dostupnim informacijama, ta licenca bi se obnavljala na pet godina, a uslov za obnovu bili bi sakupljeni bodovi sa stručnih seminara. Ono što posebno brine kandidate koji nemaju fakultet jeste mogućnost da samo lica sa visokim obrazovanjem (tehničke, tehnološke ili medicinske struke) mogu dobiti licencu. Ipak, dok god novi zakon ne stupi na snagu, važi stari režim: svako sa položenim stručnim ispitom može biti lice za bezbednost i zdravlje na radu.
Program polaganja takođe je doživeo prečišćavanje. Izbačeni su neki pravilnici (npr. o šumarstvu), a dodati su noviji - za mlade, trudnice, elektromagnetska polja. Zato je bitno da koristite ažuriranu skriptu i da redovno proveravate sajt ministarstva. Takođe, podela na stručni ispit lica za BZR i ispit za odgovorno lice za pregled i proveru opreme za rad ostaje - vi polažete onaj prvi, osim ako ne želite da se bavite isključivo merenjima i ispitivanjima radne okoline.
Da li ima posla i koliko se može zaraditi?
Odgovor na ovo pitanje ujednačeno glasi: posla ima, ali nije svugde jednako plaćen niti priznat. Mnoge firme su zakonski obavezne da imenuju lice za bezbednost i zdravlje na radu, pa se tražnja povećava. Međutim, velika je razlika da li radite kao spoljni saradnik kroz agenciju (tu vam je zvanje i obrazovanje važnije) ili ste interni lice u jednoj ustanovi, fabrici, opštini ili domu zdravlja. Plate se kreću u širokom rasponu - od minimalca za početnike u državnoj službi, do nekoliko stotina evra u privatnom sektoru. U stranim kompanijama koje posluju u Srbiji, sa ozbiljnijim HSE sistemima, mesečna primanja mogu premašiti i 1.500 evra, ali se traži iskustvo i dodatne kvalifikacije.
Posebno treba istaći da su bezbednost i zdravlje na radu i zaštita životne sredine dve oblasti koje će u narednim godinama dobijati na značaju. Usklađivanje sa evropskim propisima i sve stroži standardi otvaraju vrata onima koji su spremni da se usavršavaju. Naravno, ne treba očekivati da ćete odmah po polaganju ispita dobiti visoko plaćenu poziciju - bez fakultetske diplome i višegodišnjeg iskustva, teško je napredovati ka menadžerskim nivoima. Ipak, kao početak ili dodatna kvalifikacija za nekog ko već radi u firmi, ovaj ispit je veoma vredan.
Praktični saveti za uspešno polaganje
- Ne oslanjajte se samo na skriptu. Nabavite važeće pravilnike i pročitajte ih bar jednom. Izvucite brojeve, definicije, rokove.
- Napravite svoje primere procene rizika. Neka to budu jednostavna zanimanja: administrativni radnik, skladištar, vozač, konobar. Vežbajte da u dva sata napišete akt sa svim elementima.
- Posetite polaganje pre svog ispita. Tako ćete videti kako izgledaju sobe, kakav je odnos ispitivača i koja pitanja se vrte.
- Pridružite se grupama i forumima. Iskustva ranijih kandidata su neprocenjiva - saznaćete najnovije teme, stroge tačke i načine kako se snaći.
- Rasporedite učenje na najmanje dva do tri meseca. Za one koji rade, svakodnevno učenje po dva sata pokazalo se kao optimalan ritam. Poslednje dve nedelje su najvažnije za ponavljanje pravilnika.
- Budite smireni i logični. Ispitivači cene kada razumete suštinu, a ne samo bubanje napamet. Ako zapnete, pokažite da razmišljate u okviru propisa, i dobićete šansu da se ispravite.
Najčešće nedoumice - kratki odgovori
Da li mogu da polažem sa završenom gimnazijom? Da. Postojeće zakonodavstvo ne uslovljava stručnu spremu za polaganje ispita, ali za rad u agenciji obično se traži fakultet. Za rad u fabrici, opštini ili domu zdravlja dovoljan je položen stručni ispit i srednja škola.
Koliko često se organizuje polaganje? Otprilike jednom mesečno, osim leti kada su pauze. Konkretni datumi se objavljuju na sajtu Uprave, a možete ih dobiti i telefonom.
Da li je dozvoljeno korišćenje literature na pismenom delu? Prema poslednjim svedočenjima, ne. Dozvoljen je samo spisak opasnosti i štetnosti i metoda koju ste odabrali. Eventualno, neki nadzornici „gledaju kroz prste“ za telefon, ali ne treba računati na to.
Šta ako padnem jedan deo? Polažete samo taj deo ponovo. Tako se najčešće dešava sa pravilnicima - ako padnete u četvrtoj sobi, sledeći put izlazite samo na taj deo.
Da li je ispit zaista tako težak? Prolaznost varira, ali se kreće oko jedne trećine do polovine izašlih. Težak je onima koji dođu bez dobre pripreme i koji potcene obim gradiva. Uz ozbiljno učenje, može se položiti iz prvog pokušaja.
Perspektiva: vredi li upisivati studije zaštite na radu?
Ako ste na početku i razmišljate da li da upišete visoku školu ili fakultet iz bezbednosti i zdravlja na radu, odgovor je - zavisi od vaših ambicija. Fakultetska diploma vam otvara vrata za rad u agenciji, za pozicije menadžera bezbednosti i za poslove u inostranstvu (gde su naši standardi i dalje nedovoljni). Sa druge strane, mnogi su prvo položili stručni ispit, zaposlili se, pa onda nastavili studije. Smer zaštite na radu zaista nije pretežak, osim što pojedine predmete - hemiju i matematiku - mnogi doživljavaju kao prepreku. Ali ako vas zanima ova materija, vredi uložiti trud, jer narednih godina ove struke će biti sve traženije.
Na kraju, bez obzira da li imate diplomu ili ne, najvažniji su praktično znanje, odgovornost i spremnost da pratite promene. Stručni ispit iz bezbednosti i zdravlja na radu nije nemoguća misija - on je ulaznica u svet u kome se zakon, tehnika i briga o ljudima prepliću. Temeljna priprema, realna očekivanja i podrška zajednice kolega mogu vam učiniti put mnogo lakšim.
Srećno svima koji se prijavljuju!